Ostavi svoj trag

PRIJATELJSTVO BEZ PREDRASUDA

Imam dosta stvari koje volim raditi u slobodno vrijeme, ali pošto sam student,

nemam baš slobodnog vremena. Fakultet mi također vjerojatno oduzima više vremena nego prosječnom studentu zbog dužeg spremanja za odlazak tamo. Međutim, nije da nemam slobodnog vremena uopće. Kad ga imam, volim se družiti sa obitelji i prijateljima. Volim gledati filmove i serije, što radim i sam s njima. Volim i čitati kad uhvatim vremena (iako zbog puno lektira ne stignem čitati one knjige koje me malo više zanimaju i koje mi funkcioniraju kao opuštanje). A uz sve to, volim ići na kulturna događanja u gradu, pogotovo na kazališne predstave. 

Nikola Marinković

I moj prijatelj Vito je dao svoj doprinos…

Budući da sam u poznanstvu sa osobom s invaliditetom već 10 godina, a bliski smo već 6, invaliditet mi je neka čudna, strana, pretjerano tehnikalna riječ na koju i zaboravljam. Kod prijatelja je to nešto na što se jednostavno više ne obazirem. Ali isto mogu reći da tako definitivno ne bi bilo da se nismo zbližili. Možda mi je lako sad okretati očima na taj neki čudan stav koji ljudi zauzimaju kad se susretnu s osobom sa invaliditetom, stav koji jedva mogu i opisati. Nekakva mješavina uštogljenosti i čak blagog straha, valjda iz nerazumijevanja. Možda to totalno loše dočaravam ali siguran sam da ćete znati točno na što mislim. Sve u svemu, to je neka vrsta pogleda koja ne ukazuje na jednakost, nego na otuđenje. Naravno, nije kod svih tako, ali kod dosta ljudi jest. Lako moguće da bi i kod mene bilo tako da se nisam toliko zbližio s jednom takvom osobom. Prema tome, upoznavanje s tim ljudima koji su isto što i mi, ljudi, ne kiborzi kako bi se dalo naslutiti po reakcijama nekih ljudi, jako dobro može pridonijeti razumijevanju osoba sa invaliditetom i udaljavanju od svrstavanja takvih osoba u jedan nepotrebno odvojeni koš od ostalih ljudi.

Vito Sikirić